7. C³¼ahatthipadopamasuttavaººan±

288. Eva½ me sutanti c³¼ahatthipadopamasutta½. Tattha sabbasetena va¼av±bhirathen±ti, “set± suda½ ass± yutt± honti set±laªk±r±. Seto ratho set±laªk±ro setapariv±ro, set± rasmiyo, set± patodalaµµhi, seta½ chatta½, seta½ uºh²sa½, set±ni vatth±ni, set± up±han±, set±ya suda½ v±lab²janiy± b²jiyat²”ti (sa½. ni. 5.4) eva½ vuttena sakalasetena cat³hi va¼av±hi yuttarathena.
Ratho ca n±meso duvidho hoti– yodharatho, alaªk±rarathoti. Tattha yodharatho caturassasaºµh±no hoti n±timah±, dvinna½ tiººa½ v± jan±na½ gahaºasamattho. Alaªk±raratho mah± hoti, d²ghato d²gho, puthulato puthulo. Tattha chattagg±hako v±lab²janigg±hako t±lavaºµagg±hakoti eva½ aµµha v± dasa v± sukhena µh±tu½ v± nis²ditu½ v± nipajjitu½ v± sakkonti, ayampi alaªk±rarathoyeva. So sabbo sacakkapañjarakubbaro rajataparikkhitto ahosi. Va¼av± pakatiy± setavaºº±va. Pas±dhanampi t±disa½ rajatamaya½ ahosi. Rasmiyopi rajatapan±¼i suparikkhitt±. Patodalaµµhipi rajataparikkhitt±. Br±hmaºopi setavattha½ niv±setv± seta½yeva uttar±saªgamak±si, setavilepana½ vilimpi, setam±la½ pilandhi, dasasu aªgul²su aªgulimuddik±, kaººesu kuº¹al±n²ti evam±di-alaªk±ropissa rajatamayova ahosi. Pariv±rabr±hmaº±pissa dasasahassamatt± tatheva setavatthavilepanam±l±laªk±r± ahesu½. Tena vutta½ “sabbasetena va¼av±bhirathen±”ti.
S±vatthiy± niyy±t²ti so kira channa½ channa½ m±s±na½ ekav±ra½ nagara½ padakkhiºa½ karoti. Ito ettakehi divasehi nagara½ padakkhiºa½ karissat²ti puretarameva ghosan± kar²yati; ta½ sutv± ye nagarato na pakkant±, te na pakkamanti. Ye pakkant±, tepi, “puññavato sirisampatti½ passiss±m±”ti ±gacchanti. Ya½ divasa½ br±hmaºo nagara½ anuvicarati, tad± p±tova nagarav²thiyo sammajjitv± v±lika½ okiritv± l±japañcamehi pupphehi abhippakiritv± puººaghaµe µhapetv± kadaliyo ca dhaje ca uss±petv± sakalanagara½ dh³pitav±sita½ karonti. Br±hmaºo p±tova s²sa½ nh±yitv± purebhatta½ bhuñjitv± vuttanayeneva setavatth±d²hi att±na½ alaªkaritv± p±s±d± oruyha ratha½ abhiruhati. Atha na½ te br±hmaº± sabbasetavatthavilepanam±l±laªk±r± setacchatt±ni gahetv± pariv±renti; tato mah±janassa sannip±tanattha½ paµhama½yeva taruºad±rak±na½ phal±phal±ni vikiritv± tadanantara½ m±sakar³p±ni; tadanantara½ kah±paºe vikiranti; mah±jan± sannipatanti. Ukkuµµhiyo ceva celukkhep± ca pavattanti. Atha br±hmaºo maªgalikasovatthik±d²su maªgal±ni ceva suvatthiyo ca karontesu mah±sampattiy± nagara½ anuvicarati. Puññavant± manuss± ekabh³mak±dip±s±de ±ruyha sukapattasadis±ni v±tap±nakav±µ±ni vivaritv± olokenti. Br±hmaºopi attano yasasirisampattiy± nagara½ ajjhottharanto viya dakkhiºadv±r±bhimukho hoti. Tena vutta½ “s±vatthiy± niyy±t²”ti.
Div± divass±ti divasassa div±, majjhanhak±leti attho. Pilotika½ paribb±jakanti pilotik±ti eva½ itthiliªgavoh±ravasena laddhan±ma½ paribb±jaka½. So kira paribb±jako daharo paµhamavaye µhito suvaººavaººo buddhupaµµh±ko, p±tova tath±gatassa ceva mah±ther±nañca upaµµh±na½ katv± tidaº¹akuº¹ik±diparikkh±ra½ ±d±ya jetavan± nikkhamitv± nagar±bhimukho p±y±si. Ta½ esa d³ratova ±gacchanta½ addasa. Etadavoc±ti anukkamena santika½ ±gata½ sañj±nitv± eta½, “handa kuto nu bhava½ vacch±yano ±gacchat²”ti gotta½ kittento vacana½ avoca. Paº¹ito maññeti bhava½ vacch±yano samaºa½ gotama½ paº¹itoti maññati, ud±hu noti ayamettha attho.
Ko c±ha½, bhoti, bho, samaºassa gotamassa paññ±veyyattiya½ j±nane aha½ ko n±ma? Ko ca samaºassa gotamassa paññ±veyyattiya½ j±niss±m²ti kuto c±ha½ samaºassa gotamassa paññ±veyyattiya½ j±niss±mi, kena k±raºena j±niss±m²ti? Eva½ sabbath±pi attano aj±nanabh±va½ d²peti Sopi n³nassa t±disov±ti yo samaºassa gotamassa paññ±veyyattiya½ j±neyya, sopi n³na dasa p±ramiyo p³retv± sabbaññuta½ patto t±diso buddhoyeva bhaveyya. Sineru½ v± himavanta½ v± pathavi½ v± ±k±sa½ v± pametuk±mena tappam±ºova daº¹o v± rajju v± laddhu½ vaµµati. Samaºassa gotamassa pañña½ j±nantenapi tassa ñ±ºasadisameva sabbaññutaññ±ºa½ laddhu½ vaµµat²ti d²peti. ¾daravasena panettha ±me¹ita½ kata½. U¼±r±y±ti uttar±ya seµµh±ya. Ko c±ha½, bhoti, bho, aha½ samaºassa gotamassa pasa½sane ko n±ma? Ko ca samaºa½ gotama½ pasa½siss±m²ti kena k±raºena pasa½siss±mi? Pasatthapasatthoti sabbaguº±na½ uttaritarehi sabbalokapasatthehi attano guºeheva pasattho, na tassa aññehi pasa½sanakicca½ atthi. Yath± hi campakapuppha½ v± n²luppala½ v± paduma½ v± lohitacandana½ v± attano vaººagandhasiriy±va p±s±dikañceva sugandhañca, na tassa ±gantukehi vaººagandhehi thomanakicca½ atthi. Yath± ca maºiratana½ v± candamaº¹ala½ v± attano ±lokeneva obh±sati, na tassa aññena obh±sanakicca½ atthi. Eva½ samaºo gotamo sabbalokapasatthehi attano guºeheva pasattho thomito sabbalokassa seµµhata½ p±pito, na tassa aññena pasa½sanakicca½ atthi. Pasatthehi v± pasatthotipi pasatthapasattho.
Ke pasatth± n±ma? R±j± pasenadi kosalo k±sikosalav±sikehi pasattho, bimbis±ro aªgamagadhav±s²hi. Ves±lik± licchav² vajjiraµµhav±s²hi pasatth±. P±veyyak± mall±, kosin±rak± mall±, aññepi te te khattiy± tehi tehi j±napadehi pasatth±. Caªk²-±dayo br±hmaº± br±hmaºagaºehi, an±thapiº¹ik±dayo up±sak± anekasatehi up±sakagaºehi, vis±kh±dayo up±sik± anekasat±hi up±sik±hi, sakulud±yi-±dayo paribb±jak± anekehi paribb±jakasatehi, uppalavaºº±theri-±dik± mah±s±vik± anekehi bhikkhunisatehi, s±riputtatther±dayo mah±s±vak± anekasatehi bhikkh³hi, sakk±dayo dev± anekasahassehi devehi, mah±brahm±dayo brahm±no anekasahassehi brahmehi pasatth±. Te sabbepi dasabala½ thomenti vaººenti, pasa½sant²ti bhagav± “pasatthapasattho”ti vuccati.
Atthavasanti atth±nisa½sa½. Athassa paribb±jako attano pas±dak±raºa½ ±cikkhanto seyyath±pi, bho, kusalo n±gavanikoti-±dim±ha. Tattha n±gavanikoti n±gavanav±siko anuggahitasippo puriso. Parato pana uggahitasippo puriso n±gavanikoti ±gato. Catt±ri pad±n²ti catt±ri ñ±ºapad±ni ñ±ºavalañj±ni, ñ±ºena akkantaµµh±n±n²ti attho.
289. Khattiyapaº¹iteti-±d²su paº¹iteti paº¹iccena samann±gate. Nipuºeti saºhe sukhumabuddhino, sukhuma-atthantarapaµivijjhanasamatthe. Kataparappav±deti viññ±taparappav±de ceva parehi saddhi½ katav±daparicaye ca. V±lavedhir³peti v±lavedhidhanuggahasadise. Te bhindant± maññe carant²ti v±lavedhi viya v±la½ sukhum±nipi paresa½ diµµhigat±ni attano paññ±gatena bhindant± viya carant²ti attho. Pañha½ abhisaªkharont²ti dupadampi tipadampi catuppadampi pañha½ karonti. V±da½ ±ropess±m±ti dosa½ ±ropess±ma. Na ceva samaºa½ gotama½ pañha½ pucchant²ti; kasm± na pucchanti? Bhagav± kira parisamajjhe dhamma½ desento paris±ya ajjh±saya½ oloketi, tato passati– “ime khattiyapaº¹it± gu¼ha½ rahassa½ pañha½ ovaµµikas±ra½ katv± ±gat±”ti. So tehi apuµµhoyeva evar³pe pañhe pucch±ya ettak± dos±, vissajjane ettak±, atthe pade akkhare ettak±ti ime pañhe pucchanto eva½ puccheyya, vissajjento eva½ vissajjeyy±ti, iti ovaµµikas±ra½ katv± ±n²te pañhe dhammakath±ya antare pakkhipitv± viddha½seti. Khattiyapaº¹it± “seyyo vata no, ye maya½ ime pañhe na pucchimh±, sace hi maya½ puccheyy±ma, appatiµµheva no katv± samaºo gotamo khipeyy±”ti attaman± bhavanti.
Apica buddh± n±ma dhamma½ desent± parisa½ mett±ya pharanti, mett±pharaºena dasabale mah±janassa citta½ pas²dati, buddh± ca n±ma r³paggappatt± honti dassanasampann± madhurassar± mudujivh± suphusitadant±varaº± amatena hadaya½ siñcant± viya dhamma½ kathenti. Tatra nesa½ mett±pharaºena pasannacitt±na½ eva½ hoti– “evar³pa½ advejjhakatha½ amoghakatha½ niyy±nikakatha½ kathentena bhagavat± saddhi½ na sakkhiss±ma paccan²kagg±ha½ gaºhitun”ti attano pasannabh±veneva na pucchanti.
Aññadatth³ti eka½sena. S±vak± sampajjant²ti saraºagamanavasena s±vak± honti. Tadanuttaranti ta½ anuttara½. Brahmacariyapariyos±nanti maggabrahmacariyassa pariyos±nabh³ta½ arahattaphala½, tadatth±ya hi te pabbajanti. Mana½ vata, bho, anass±m±ti, bho, sace maya½ na upasaªkameyy±ma, imin± thokena anupasaªkamanamattena apayirup±sanamatteneva naµµh± bhaveyy±ma. Upasaªkamanamattakena panamh± na naµµh±ti attho. Dutiyapada½ purimasseva vevacana½. Assamaº±va sam±n±ti-±d²su p±p±na½ asamitatt± assamaº±va. Ab±hitatt± ca pana abr±hmaº±va. Kiles±r²na½ ahatatt± anarahantoyeva sam±n±ti attho.
290. Ud±na½ ud±nes²ti ud±h±ra½ ud±hari. Yath± hi ya½ tela½ m±na½ gahetu½ na sakkoti, vissanditv± gacchati, ta½ avasekoti vuccati, yañca jala½ ta¼±ka½ gahetu½ na sakkoti, ajjhottharitv± gacchati, ta½ oghoti vuccati. Evameva ya½ p²timaya½ vacana½ hadaya½ gahetu½ na sakkoti, adhika½ hutv± anto asaºµhahitv± bahi nikkhamati, ta½ ud±nanti vuccati. Evar³pa½ p²timaya½ vacana½ nicch±res²ti attho. Hatthipadopamoti hatthipada½ upam± assa dhammass±ti hatthipadopamo. So na ett±vat± vitth±rena parip³ro hot²ti dasseti. N±gavanikoti uggahitahatthisippo hatthivanac±riko. Atha kasm± idha kusaloti na vuttoti? Parato “yo hoti kusalo”ti vibh±gadassanato. Yo hi koci pavisati, yo pana kusalo hoti, so neva t±va niµµha½ gacchati. Tasm± idha kusaloti avatv± parato vutto.
291. V±manik±ti rass± ±y±matopi na d²gh± mah±kucchihatthiniyo. Ucc± ca nisevitanti sattaµµharatanubbedhe vaµarukkh±d²na½ khandhappadese gha½sitaµµh±na½. Ucc± k±¼±rik±ti ucc± ca yaµµhisadisap±d± hutv±, k±¼±rik± ca dant±na½ ka¼±rat±ya. T±sa½ kira eko danto unnato hoti, eko onato. Ubhopi ca vira¼± honti, na ±sann±. Ucc± ca dantehi ±rañjit±n²ti sattaµµharatanubbedhe vaµarukkh±d²na½ khandhappadese pharasun± pahataµµh±na½ viya d±µµh±hi chinnaµµh±na½. Ucc± kaºeruk± n±m±ti ucc± ca yaµµhisadisad²ghap±d± hutv±, kaºeruk± ca dant±na½ kaºerut±ya, t± kira maku¼ad±µh± honti. Tasm± kaºeruk±ti vuccanti. So niµµha½ gacchat²ti so n±gavaniko yassa vat±ha½ n±gassa anupada½ ±gato, ayameva so, na añño. Yañhi aha½ paµhama½ pada½ disv± v±manik±na½ pada½ ida½ bhavissat²ti niµµha½ na gato, yampi tato orabh±ge disv± k±¼±rik±na½ bhavissati, kaºeruk±na½ bhavissat²ti niµµha½ na gato, sabba½ ta½ imasseva mah±hatthino padanti mah±hatthi½ disv±va niµµha½ gacchati.